U današnjem globaliziranom svijetu, zahvaljujući poslovnoj umreženosti, velikoj dostupnosti informacija i besplatnih javnih znanja, velikim kapacitetima digitalnih kanala i mreža te praksama otvorenosti, došlo je do ubrzanja svih procesa, na svim razinama. U takvom umreženom svijetu na pitanja privatnosti i kibernetičke sigurnosti, moramo imati odgovore.

Digitalna transformacija zahvatila je sva gospodarstva, a digitalna umreženost već je ostvarena. Izazov poduzeća je razvijati digitalne ekosustave kako bi iskoristili nove prilike u digitalnom dobu, kroz virtualne zajednice, bolje iskorištavanje podataka te primjenu umjetne inteligencije. Za nove poslovne modele poduzeća, podloga su koncepti “pametnih industrija” u kojima se, suradnjom, poboljšavaju regulatorni okviri i podržavaju inovacijski i istraživački procesi.

Poduzeća ne mogu postati “pametna” bez intenzivne suradnje vlade, gospodarstva i sveučilišta, po Triple Helix modelu. Određena industrija postaje „pametna“ upravo kroz takvu suradnju i otvorenost, kroz sektorske vertikalne strategije, putem inovacijsko-tehnoloških strategija i kroz strategije pametne specijalizacije.

U fokusu digitalne transformacije javne uprave je kontinuirano podizanje razine kvalitete i brzine pružanja usluga prema građanima i gospodarstvu. Privatni sektor vrlo napredno koristi nove tehnologije i alate, tako da je javna uprava pozvana ubrzati digitalizaciju i omogućiti višu razinu usluga. Talinska deklaracija o e-Government-u, za zemlje članice EU, postavlja okvir digitalizacije.

Kritično je podržati razvoj “pametnih gradova” jer, globalno, stanovništvo iz ruralnih krajeva ubrzano seli u gradove. Dvosmjerna suradnja s građanima i gospodarstvenicima u gradovima (uključujući pitanja razvoja novih usluga ili pitanja  odlučivanja o strateškim investicijama), ključni je faktor uspješnosti za postizanje “pametnih gradova” više razine.

Danas smo svi na društvenim mrežama. Poslovne transakcije obavljamo preko digitalnih platformi. Putem IoT uređaja, kao i na društvenim mrežama, generiramo ogromne količine podataka, od kojih je većina javno dostupna. Pojedinac u ovim uvjetima ne stiže i ne može sam obraditi dostupne podatke te mu je potrebna umjetna inteligencija.

Moć umjetne inteligencije treba podrediti svrsi njene upotrebe, izoliravši je od nenamjenskog korištenja da se izbjegnu nepoželjne posljedice.

Kao što je elektrifikacija pomogla umrežavanju svijeta, umjetna inteligencija će podržati globalizaciju, rast i razvoj tvrtki, ali i moć baš svakog pojedinca.

Ključni izazov digitalnog poslovanja i funkcioniranja u virtualnim zajednicama postaje pravna prihvatljivost digitalnih interakcija i digitalnih dokumenata. To zahtijeva stalnu prilagodbu regulatornih okvira, kao npr. pitanja elektroničkog novca i internetskog ugovaranja. Za uspješan rad u svijetu nematerijalnih stvari (Intangible Assets) postaje važno razviti digitalne strateške sposobnosti poduzeća i drugih subjekata, temeljene na digitalnim vještinama zaposlenika, ali i svih građana.

Na razini EU ključni standardi interoperabilnosti, ali i tipska rješenja donose se u okviru CEF programa (Connecting Europe Facility), kao što su: elektronički identitet (e-ID), elektronički potpis (e-Signature), digitalne isporuke i dokumenti (e- Delivery), elektronički račun (e-Invoice), automatsko prevođenje (e-Translation), digitalna arhiva (e-Archive) te automatska razmjena poruka i dokumenata (Contex Brocker).

Uz inovacijsku kulturu, digitalne vještine zaposlenika predstavljaju bitni infrastrukturni preduvjet za digitalnu transformaciju.

Suština cirkularne ekonomije je u optimalnom usmjeravanju tokova razvoja i korištenja prirodnih resursa, tehnoloških sirovina i energije na planeti radi života ljudi i društvenih zajednica, uz očuvanje prirode. Izrada i upotreba proizvoda i usluga treba omogućiti ponovno korištenje njihovih nusprodukata te stalno smanjenje otpadaka i zagađenja okoline.

Cirkularna ekonomija transformira svaku industriju, donosi nove poslovne modele i poslovnu kulturu te djeluje na prihvaćanje „otpada“ kao resursa za ponovnu upotrebu. U budućnosti će kružno gospodarstvo postati okosnica industrijske strategije EU-a, zato javni sektor pri javnoj nabavi mora o održivosti voditi sve više računa.